Najstariji crnogorski takmičar u pauerliftingu - disciplini snage Veselin Vujović sa Cetinja, sa preko 200 osvojenih medalja od kojih 150 zlatnih, oko 50 srebrenih i bronzanih, iako u osmoj deceniji života ima još samo jednu želju - da osvoji svijet u sportu zbog koga se odrekao mnogih uživanja, a kome je posvetio cijeli život. Šampion Jugoslavije u benč presu 1998. godine, šampion Evrope, nekadašnji apsolutni šampion Pančeva, petostruki apsolutni šampion Vojvodine i preko trideset godina borbe za reprezentaciju nekada Jugoslavije, pa i Srbije i Crne Gore pod titulom - nepobjedivi, objašnjava koliko je sport u koji je utkao i najmanji djelić sebe pretrpio izmjena zbog kojih sve manje vjeruje u poštenu i fer borbu, ali ipak ne odustaje. Diplomirani inženjer organizacije rada, odsjek kibernetika Veselin Vujović počeo je da trenira 1975. godine u „Dinamu” iz Pančeva sve do 2003. godine kad se penzionisao i vratio na Cetinje od kada se takmiči za Klub „Lovćen”.
- Gotovo da nema takmičenja sa kojeg sam se vratio bez medalje i svako mi je posebno na svoj način. Za svako se pripremate kao da je prvo i nosi posebnu težinu sa sobom. Postigao sam dosta i sada sa sedamdeset godina mogu biti samo zadovoljan, ipak sanjam tu svjetsku titulu koja mi je bukvalno nadohvat ruke i ne želim da je ispustim. To bi nekako zaokružilo cijelu moju priču i dalo smisao svemu za šta sam se borio jer vjerujem u sebe i u ovo što radim, vjerujem da zaslužujem titulu prvaka svijeta jer sam rođeni borac. Moja aktivna karijera počinje davne 1972. godine, a 1975. sam već bio studentski šampion velike Jugoslavije, četvrti na takmičenju „Najjači Jugosloven”, onda apsolutni šampion u više gradova i po nekoliko puta što nije malo jer apsolutni šampion ne znači samo pobijediti sve takmičare u svojoj kategoriji, već sve učesnike cijelog takmičenja. I to ne ni za po nekoliko kilograma, već sam bio bolji i za 10 do 20 kilograma. Veliki je to rad i trud, volja, želja i ljubav, sve u jednom jer kad nešto jako voliš, želiš i u tome uživaš ne postoje granice - priča Vujović.
Ipak, navodi i da u sportu koji toliko voli nije baš sve idealno te da se dosta toga promjenilo od prije 15-ak godina kada je su u pauerlifting „ušle” hemija i posebna oprema.
- Za mene je sramotno takmičiti se sa ikakvim pomagalima. Ja sam vitez, ne nosim te specijalne majice sa kojima se diže puno više nego što je realno. Za mene su pravi sportisti kad se bore časno i bez pomagala. Od kada su u taj sport ušle te čuvene majice sa trostrukim-šestostrukim pletenjem, to su bukvalno postali oklopi koji se ponašaju kao praćke. Ja idem na okršaj čistoga srca, časno i viteški i ako pojedini koji se diče da su bolji smiju da se pojave bez majice, vrlo ću rado prihvatiti izazov. Jer, bojim se ako me natjeraju da i ja obučem tu majicu - mnogi će trebati da se čuvaju - iskren je Vujović.
Pripreme su, navodi Veselin Vujović, za svako takmičenje zahtjevne same po sebi.
- Godišnje bude i po dvadesetak takmičenja a ja sam znao da učestvujem i na deset i da sa svakog donesem po medalju. Nije to lako jer su te pripreme ubitačne, što zbog hrane što zbog samog treninga. Sve ima svoje, tu su i proteini, vitamini, svašta nešto, jer sport je ustvari veliko odricanje, zahtijeva predanost, puno ulaganja ne samo finansijskih već i psihičkih i fizičkih, ali ako ima rezultata, ništa vam ne pada teško. Sjećam se kad sam kao dijete dizao tegove gledajući tada već formirane momke iz kraja, koliko se volje i želje imalo za svim i često uhvatim sebe da je i sada taj intenzitet na zavidnom nivou. Pritom, tada smo imali improvizovane tegove, obična šipka sa kantama napunjenim betonom na krajevima, al` svakako kad dobijete prvu medalju vi ste srećni i kad uđete u te vode više ne možete da izađete - priča Vujović.
Na neki način, kako dalje navodi, svako učešće na takmičenje je novi stres.
- Presija je velika ne samo par dana prije takmičenja već nekada i tri dana posle toga. Jer ja sam takav, skoncentrišem se stopostotno na rezultat koji želim da postignem i to je pritisak, nije to lako. Bude tu raznih takmičenja, bude i grdosija koji se zaplaču kad izgube za poen, dva. Sjećam se kad sam pobjedio jednog Mađara koji je tada važio za najjačeg bilo je suza i muke. Cijela se Mađarska digla da mu izađe u susret da ga sponzoriše za utjehu, strašni su to momenti - prisjeća se Vujović.
Ne krije da i u pauerliftingu kao i u svakom drugom sportu, ostaju samo najuporniji.
- Samo uporni ostaju jer postajete bukvalno žrtva tog sporta. Meni je to postala duševna hrana. Nema tu ni mnogo novca ni ništa, ali mi je srce koliko kuća samo kad pomislim na neko takmičenje, novu borbu, novi rekord. Ništa manji osjećaj nije i kad uđem u svoju sobu koja je za mene kao sportski muzej prepunih borbi. Svaka medalja mi je posebna na svoj način, svaka borba, sve. Tu su i pripreme koje su uvijek drugačije, ali zato ne mijenjam mjesto vježbanja jer su mi teretana „Herkul” i gazda Aleksandar Saša Rakočević uvijek izlazili u suret pred svaku borbu, takmičenje, pripremu i na tome sam mu posebno zahvalan - iskren je Vujović.
Ipak, ističe da nije sve ni u snazi, već da i segment sreće često odigra značajnu ulogu. S.RADEVIĆ
Pravila pauerliftinga
Pauerlifting je sport snage i sastoji se iz tri discipline - lifta odnosno tri različita dizanja tegova. U liftove se ubrajaju čučanj, benč pres i mrtvo dizanje i svaki lift ima posebnu tehniku izvođenja.
Takmičar na osnovu tri pokušaja u sva tri lifta dostiže maksimalnu težinu dizanja. Maksimalna težina u sva tri lifta omogućava konačni „total” postignute težine na osnovu koga se dobija krajnji rezultat. Takmičari se često nazivaju lifterima što u grubom prevodu znači „dizač”. Lifteri mogu da se takmiče u dvije kategorije sa opremom ili bez opreme, a ta pravila propisuje Internacionalna pauerlifting federacija (IPF).
Voli tegove i piše poeziju
Napisao je i izdao Veselin Vujović i dvije knjige poezije. Ima i još dvije koje treba da budu objavljene, odnosno čekaju na povoljan finansijski period.
- Volim poeziju, volim da je čitam a i da je stvaram. Ipak, tužno je koliko se sve manje ljudi bavi čitanjem, to je sve nekako površno i to mi se ne sviđa. A opet ne mogu da odustanem od onoga što sam ja. Nastaviću da stvaram pa makar i za svoju dušu - iskren je Vujović.